Važno je da zajedno gradimo bolje društvo.
ZET svakodnevno kudimo i hvalimo, od organizacije do vozača i kontrolora. Iako najčešće čitamo o lošim iskustvima i događajima, očito je to postala redovita praksa u 21. stoljeću kada češće “zagrizemo” za loše vijesti jer je uvijek najlakše pričati o lošem umjesto da spomenemo i dobro. No, da ne spomenemo i ono loše, ne bismo bili svjesni onog dobrog oko nas.
Građani su s nama podijelili najljepša iskustva iz tramvaja i busa kada im u susret izašli upravo ZET-ovi vozači i kontrolori.
“Žurila sam na faks, a budući da mi treba sat i pol do Kampusa Borongaj, trčala kao sumanuta prema tramvaju. Tim gore što je tada padala kiša koja mi nije nikako pomogla u silnoj žuribi. Tramvaj samo što nije trebao krenuti, no vozač me pokislu i na izmaku snaga pričekao, otvorio mi prva vrata, nasmiješio se i tek onda krenuo. Zahvalila sam mu se i od sreće skoro rasplakala jer bi mali broj ljudi to napravio“, kazala nam je Kristina.
“ZET-ovi vozači zbilja nisu takvi kakvima ih se često prikazuje, upravo suprotno. Naime, često bih prilikom vožnje popričala s njimao problemima u državi i pokazali bi veliko suosjećanje i bilo bi im žao jer mladima kao da se daje razlog da odu iz Hrvatske, a ne da ostanu. I oni su sretni kada su građani nasmiješeni i pozdrave ih na ulasku u bus, kome to ne bi popravilo dan? Lijepa riječ i iskren osmijeh otvaraju brojna vrata, ZET-ova i doslovno i figurativno“, ispričala je Darija s osmijehom.
“Imam jako pozitivna iskustva. Svi s kojima sam se vozio vozili su izvrsno i to razne tipove tramvaja. Nemam što prigovoriti, dapače. Voze dovoljno oprezno, ali opet stisnu ga tamo gdje se može i sve uz fino baratanje komandama. Riječ je većinom o ljudima mojeg godišta ili nešto starijim. Dakle, oni su učeni na dobar način, a sve loše stvari i navike koje vozače izgrade kroz staž su posljedica opuštanja, manjka kontrole kvalitete i edukacije“, napisala je građanka na društvenim mrežama.
Građane najčešće oduševe dobro raspoloženi i nasmijani vozači koji mirno i oprezno voze.
“Jedan vozač svaki bi put studente u busu pozdravljao pri ulasku i izlasku na razglas. Svi bismo se nasmiješili i pozdravili ga nazad. Jedna mala stvar zbilja čovjeku popravi dan, čak i ako padnete ispit. A da ne kažem koliko puta nam u tramvajima objasne kojom rutom moramo ići i upozore na kojoj stanici je mjesto koje tražimo. Također, često bi na ulasku rekli da možemo samo proći i da ne moramo kupiti kart. Najviše nam ulaze u susret jer znaju da smo studenti i da baš i ne plivamo u novcu“, ističe Stipe.
“Početkom ove godine doživio sam nevjerojatni događaj koji se proširio u medijima kasnije. Naime, nakon utakmice i prenatrpanog busa 269 putnici su čekali Božju milost na stanici, no uspio sam nazvati ZET, objasniti im situaciji, a cijelu je stvar spasio ZET-ov vozač koji je pristao odraditi krug više u smjeni i odveo ostavljene putnike za koje se, da nije bilo mog poziva, nitko ne bi pobrinuo. Svaka čast vozaču iz busa garažnog broja 201 i hvala mu još jednom, malo tko bi to napravio u kasne sate kada mu smjena završava“, prisjeća se Marko.
>>> Kako su putnik i ZET-ov vozač spasili večer: ‘Neznani junače iz busa garažnog broja 201 – hvala ti!’
“Oduševim se kad vidim da vozač izađe van i spusti rampu za invalide. Ljudi su često danas prelijeni pomoći onima koji nas najviše trebaju, a bilo je situacija gdje bi sam vozač izašao iz busa ili tramvaja i pomogao nekoj majci ili osobi u kolicima. No, ima i dobrih kontrolora. Naime, neki od njih imaju i razumijevanja ako im iskreno kažete zašto niste kupili kartu, a često je riječ o manku novaca. No, s druge strane na tome možemo zahvaliti i državi“, ističe Zdenka.
Pozitivna iskustva koja su građani podijelili s nama zbilja jesu značajna i važno ih je istaknuti. Naravno, loših događaja će uvijek biti, a na njih je potrebno ukazati zbog sigurnosti u prometu i prometne kulture, ali i poboljšanja komunikacije između vozača i putnika koja zna često biti narušena, što zbog vozača, što zbog samih putnika.
Važno je da zajedno gradimo bolje društvo.
