Naša čitateljica odlučila je podijeliti ružno iskustvo sa zagrebačkom taksi službom.
Naime, Marina je asistentica osobe s Down sindromom koja ima i psa pomagača na socijalizaciji. Ovaj pas olakšava mu svakodnevno kretanje, ali se također i obučava za psa vodiča. Iako se danas trudimo biti osviješteni po svim socijalnim pitanjima, izgleda da još uvijek imamo veliki problem u društvu- neosjetljivost.
“Asistentica sam osobi s Down sindromom koja, osim mene, ima i psa pomagača na socijalizaciji. U četvrtak, 22. rujna, moj štićenik i ja smo vodili njegovog psa pomagača u “školicu” koju mora pohađati radi obuke. Dio puta smo išli tramvajem, no kako tramvaj ne vozi skroz do odredišta, odlučili smo nazvati Radio Taxi Zagreb”, započela je Marina.
Riječ “pas” automatski smanjila broj dostupnih taksija
Kazala je i kako je napomenula da će pas putovati s njima, što je automatski smanjilo broj vozila.
“U razgovoru s njihovim agentom spomenula sam psa pomagača koji je još štene ( s obzirom na pasminu, malo veće). Na to me agent zamolio da pričekam da nađu taxi koji bi nas povezao jer je pas kućni ljubimac pa je izbor vozila koji bi nas povezli znatno manji. Dakle, njima ništa ne predstavlja činjenica da je u pitanju pas pomagač”, ogorčeno je kazala.
Jesu li osobe s poteškoćama građani drugog reda?
“Nakon par minuta čekanja, agent mi je javio da za nas nema vozila na raspolaganju. S obzirom na situaciju, mogli smo otići samo na bus, što je veliki problem s obzirom na to da je na putu od autobusne stanice do “školice” vrlo uzak nogostup te je gotovo nemoguće proći s osobom s Down sindromom i psom, bez rizika da izlete na cestu pod aute.Bitno je napomenuti da je ovo drugi takav događaj s dotičnom firmom. Prvi put su nas također “otkantali”, no tada sam se snašla i upitala ih smatraju li oni potrebite (slijepe ili slabije pokretne) građanima drugog reda, pa su iste sekunde našli taxi. Tada nije bio problem manji izbor vozila, niti po njihovom, kućni ljubimac koji realno to nije,” tvrdi naša sugovornica.
Danas, kada se pokušava osvijestiti uloga psa pomagača u životu osoba s posebnim potrebama, ovakva reakcija od strane tvrtke koja pruža usluge građanima, vrlo je ružna i usuđujemo se primjetiti, diskriminirajuća. Psi pomagači na socijalizaciji nisu kućni ljubimci, nego upravo pomagači koji potrebitima omogućavaju normalno, svakodnevno kretanje.
Spomenutoj službi poslali smo i upit i dobili ovakav odgovor:
“Zahvaljujemo na vašoj pritužbi i žao nam je ukoliko je osoba sa psom pomagačem imala problem prilikom naručivanja taksija, naravno da smo upoznati sa zakonskim odredbama, a kada provjerimo o čemu se konkretno radi, po potrebi ćemo poduzeti određene mjere.”
