DA VAS VIDIMO! Tko su zapravo pravi Zagrepčani i kome to smeta naš ‘kaj’ ?

nds.wikipedia.org

Vječita se borba vodi između “pravih” Zagrepčana i onih koji to navodno nisu.

Što to nekog čini pravim Zagrepčanom i Zagrepčankom? Jedan čovjek postavio je zanimljivo pitanje oko kojeg se razvila još zanimljivija rasprava, pa da vidimo što su zaljučili.

“Mnogi vele da moraš imati najmanje 4 generacije, to je cirka 100 godina života jedne loze u Zagrebu, drugi pak vele da moraš najmanje živjeti 30 godina u Zagrebu da bio Zagrepčan. Recimo moj slučaj, ja sam rođen 1988. godine u Zagrebu u Vinogradskoj, tata mi je rođen u Zajčevoj 1962, a njegova mama je isto rođena u Zagrebu 1932.godine, a njegov tata je rođen 1941.(na dan kad je Hitler napao Rusiju) isto u Zagrebu. Mama mi je rođena 1964. isto u Zagrebu, dok je njezina mama rođena u Đakovu a otac u Pakracu” započeo je čovjek svoju obiteljsku povijest.

Ipak, s ratom su došla i seljenja, pa su oni tako otišli u Petrinju gdje je krenuo u osnovnu školu u kojoj je učitelji najviše smetako što on govori “kaj”. Nas zanima zašto bi ikome tako lijepa zagrebačka riječ smetala?

Ni kada je krenuo u sisačku srednju školu situacije se nije promijenila. Svima je trn u oku bilo njegovo mjesto rođenja, Zagreb u koji se napokon vratio kada je krenuo studirati. Ipak mladića zanima može li se on smatrati pravim Zagrepčanom s obzirom na to da se tek nedavno vratio u naš glavni grad.

Istaknuo je i kako se on trudi biti dobar Zagrepčanin i misli da to i je jer održava taj štih, a tako se i razgovara.

Diskriminacija u školama

Javila mu se jedna gospođa čiju kćer je učiteljica za vrijeme rata isto tako izdvajala i diskriminirala samo zato što je bila iz Zagreba.

“I sad ja tebe pitam: Kaj je to zagrebačka kultura? Kaj se deca i kasnije ljudi tak trebaju spreskakati da im to ostane do zrelosti i vremena kad im je sve svejedno ko je ot kud jer gledaju da prežive, a ne otkud su? Kaj bumo u vlastitom gradu morali skrivati od kud smo i sramiti se toga”, napisala je na pravom domaćem zagrebačkom.

Ista gospođa neko vrijeme živjela je na jednom našem otoku, a i tako su je “krivo” gledali kad je rekla “kaj” i to ne oni domaći s otoka, nego Slavonci koji, kao ni ona, nisu usvoji dalmatinski “ća”.

“Zagrepčanka sam i pohračkali su me na moru. Kad sam jednom rekla ‘kaj’ jednoj slavonki, skočila mi je u oči. Uzmakla sam i rekla: ‘da Verice, ali i ti si Slavonka i ti ne govoriš  ća, a živiš na otoku’. Sve, sve, samo ne Zagreb! Pozvala sam se na dragog boga i na gospona Krležu“, napisala je.

Tko je na kraju pravi Zagrepčanin?

Odgovori su se zaredali, a ona je jedan od komentatora zaključio da su Zagrepčani oni koji su rođeni u Zagrebu i oni koji taj grad vole. Jedna gospođa je to potvrdila, ali i nadodala kako se ipak vidi razlika između domaćih i “dojdeka”, ali ona ne misli da je to loše. Svatko njeguje svoju kulturu, ali smatra da oni koji su u Zagreb došli moraju poštivati zagrebačke običaje i kulturu.

Ipak kad se sve zbroji došli su do zaključka da pravi Zagrepčani i Zgrepčanke imaju u sebi usađenu bečku školu, oni vole ovaj grad i, naravno, Dinamo, dodao je jedan vatreni navijač.

Što vi mislite, što čini prave Zagrepčane? I zašto ljudima toliko smeta taj naš “kaj”?


Komentari