Ona je Lady Gaga prije Lady Gage i danas slavi 67. rođendan

Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Osebujna, posebna i puna ljubavi.

Na današnji dan prije 67 godina rođena je Josipa Lisac. Ona je jedna od najvećih diva hrvatske glazbe i neprocijenjiva vrijednost glazbene umjetnosti, a poznata je po mješavini žanrova, popa, rocka, funka i jazza, ali i po svom osebujnom stilu.

Već od malih nogu Josipa je pokazivala nemjerljiv glazbeni talent koji se s vremenom sve više razvijao, a ona je vrlo brzo postala unikatna i prepoznatljiva zvijezda rock glazbe. Cijelo to vrijeme nitko je nije mogao svrstati u već postojeće “kutije”, nego je, kontra svim strujama razvijala vlastiti stil.

“Dnevnik jedne ljubavi”

Čini se da je rođenje na Valentinovo zaista bila sudbina jer upravo se uz Josipu veže jedna od najljepših hrvatskih ljubavnih priča, koja traje već godinama, čak i nakon smrti njenog voljenog Karla.

Poznanstvo, prijateljstvo i ljubav s popularnim rock’n’roll pjevačem i skladateljem, Karlom Metikošem, potpuno zaokružuje njezin glazbenički i životni put. Metikoševo iskustvo i snažna autorska osobnost, uobličava Josipu Lisac kao jedinstvenu umjetnicu i ženu.

Njihov prvi zajednički LP album iz 1973. godine, “Dnevnik jedne ljubavi”, ostaje do današnjeg dana jednim od najboljih konceptualnih rock ostvarenja, antologijom hrvatske diskografije.

Uskoro Josipa Lisac dokazuje svoj višestruki talent vrlo zapaženom i zahtjevnom ulogom djevojke Jane, u prvoj hrvatskoj rock operi, autora Ivice Krajača, Karla Metikoša i Miljenka Prohaske: “Gubec-Beg”, koja je praizvedena 1975. godine. Najpoznatija i najizvođenija arija iz ove rock opere, postaje “Ave Maria”, koja je do danas neizostavni dio njenog koncertnog repertoara.

Tijekom 1976. godine snima i jazz album s velikanima svjetskoga jazza (Ernie Wilkins, Clark Terry, Johnny Basso…), pod naslovom “Josipa Lisac & B.P. Convention big band international”, a u produkciji Boška Petrovića i Karla Metikoša. Zatim s Karlom M odlazi na tri godine u SAD, gdje snima i surađuje s vrhunskim američkim glazbenicima (Ira Newborn, Paulinho da Costa, Joel Peskin i dr.); plod ove suradnje jest album “Made in USA”, snimljen 1979. na hrvatskom i engleskom jeziku, u studiju 55 u Los Angelesu i Sounds Good Recordings.

Po povratku u domovinu, njezina karijera je na svom vrhuncu, sudjeluje u dva američka filma: “Lost Hero” (1985.) s Richardom Chamberlainom, u režiji Lamonta Johnsona i “Dirty dozen” (1988.), u režiji Lee Katzina. Također se pojavljuje u TV seriji “Smogovci” u epizodi “Vjenčanje Dunje i Mazala” iz 1992.

Sama o sebi kaže da se užasava prosječnosti i banalnosti i čitav njezin život posvećen je iznalaženju novih, originalnih, često i šokantnih rješenja, što je uvijek i na svakom mjestu čini atraktivnom, zanimljivom i provokativnom. Njezina karakteristika u jednoj rečenici glasi: Josipa Lisac nije kao drugi…

Malo je ovakvih ljubavi

Iznenadna smrt Karla Metikoša 10. prosinca 1991., kao i turbulentan početak devedesetih, bitno mijenjaju kontekst njenog rada. Kroz godine koje slijede priređuje niz koncerata posvećenih Karlu, čija se tradicija održavanja nastavila do danas.

Prvi takav koncert, naslovljen “Ritam kiše”, po hitu Matta Collinsa (Karla Metikoša) iz 1963., održan je na prvu obljetnicu njegove smrti, 1992. godine, u dvorani “Istra” (ZKM). Ovaj projekt svojevrsnog Karlofesta, izravno je uključio pedesetak umjetnika, što je bio presedan na dotadašnjoj glazbenoj sceni.

Vrlo šarolika generacijska struktura glazbenika okupljenih na koncertu – od Arsena, 4M, Crvenih koralja, do Nene Belana, Dine Dvornika i Psihomodo popa – potvrdila je Karlovu sveprisutnost u hrvatskoj glazbi, prvo kao pjevača i rock’n’roll pionira u nas, a zatim kao pop skladatelja i producenta. Zvučni zapis s ovog koncerta, objavljen je 1994. godine na albumu “Ritam kiše”, te godinu dana kasnije osvaja Porina za najbolji kompilacijski album izvan klasične glazbe.

Jedinstven stil i kreacije koje oduzimaju dah

Uz svu osebujnost njezina glasa, uz predanost glazbi koja je njena strast i njen život, Josipa svoju snažnu umjetničku individualnost izgrađuje i kroz svoju vizualnu prepoznatljivost. Njezine frizure, modne kreacije u kojima se pojavljuje, te make up koji ih prati, ostavljaju bez daha.

Mnoge od tih kreacija, uz izuzetne portrete, bile su predstavljene 1998. godine na izložbi fotografija Željka Koprolčeca, koja je popratila predstavljanje kompilacijskog CD-a “The best of”, u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Tom prigodom održana su dva koncerta, 9. i 10. prosinca, također posvećena Karlu Metikošu. U sjećanju publike ostale su, tada izvedene, skladbe “Panis angellicus”, kao i legendarna jazz skladba “Do nothing ’till you hear from me” Dukea Ellingtona, uz pratnju jazz glazbenika Boška Petrovića i Nevena Frangeša.

Festivalski nastupi u oslikanoj haljini ili togi krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, zatim perike od papira, “ikebana” frizure i spektakularni nastup kada je haljinom zagrlila cijelu pozornicu tijekom osamdesetih, potom ljubičasta kosa i otmjene haljine devedesetih, do haljine-skulpture od aluminija 2000. godine i tirkizne kose u godinama poslije, nezaboravne su slike s potpisom.

Zbog takvih slika, koje su nekada nesumnjivo bile predmetom ismijavanja i izrugivanja, potom naprosto šok ili iznenađenje, a s godinama se sve više cijenile kao nezaobilazni pečat njezinog stila, kao svojevrsni brand, na prvoj dodjeli Hrvatskog modnog Oscara 2004. godine, u kategoriji najbolje odjevene pjevačice, naprosto nije moglo biti dileme. Josipina konstatacija da je izgleda konačno i ona došla u modu, izrečena na dotičnoj dodjeli, dobila je svoju potvrdu dvije godine kasnije, kada se isti kipić našao u njenim rukama po drugi put.

>>> OVAKVE LJUBAVI VIŠE SE NE RAĐAJU: Ni 25 godina nakon njegove smrti u njenom srcu nema mjesta za drugog


Komentari