Zagreb
+C

(VIDEO) Borbe uz potoke i ‘pranje’ susjeda: One su simbol Zagreba

FOTO: Pinterest / Mia Jashe

Stanovnici Zagreba uz ime Šestine i Šestinski Kraljevec vezuju poznate šestinske pralje.

Šestinske pralje bile su nadaleko poznate po pranju rublja za imućne građane na potocima. Predodžba o šestinskim praljama koje u narodnim nošnjama donose u kuću manje ili veće svežnjeve čistog rublja zamotanog u plahtu, postala je, čini se neizbježno, idealizirana. Rublje je mirisalo, kažu, na čisti zrak i vodu s potoka, na travu, jednom riječju na selo idealizirano iz perspektive onih koji ne žive na selu, piše Zagrebački memento.

Žene su uz muku i napore prale rublje ljeti i zimi na potoku, gdje bi im muževi, oni koji nisu bili zaposleni u kamenolomu, donosili i ručak. Zimi su ruke i noge grijale pored potoka gdje su grijale vodu u loncu na otvorenoj vatri. Kada bi im se ruke ukočile od hladnoće umakale bi ih i grijale u toploj vodi i nastavljale s pranjem. Kada se jedna žena vratila smrznutih ruku i mokrih nogu nakon uobičajenog pranja rublja: ‘I došla doma, tu su joj svijeće visile z rukavov smržnjene, znate, i malo se prigrijala . . .‘, nakon toga žena je rodila!

Prema istraživanjima učenika ‘Očuvanje tradicije Šestina, nedjeljom su konji vozili čisto rublje natrag u grad i dovozili prljavo u selo isti dan. U kočiji su bili tzv. ‘pinkleci’ s rubljem te je svaka kumica uzela svoj i pripremila ga za pranje ponedjeljkom. ‘Pinkleci’ su bile plahte u kojima je bilo rublje, a nosili su se na glavi.

Kako je izgledalo pranje rublja šestinskih pralja, moguće je vidjeti na videozapisu Zagrebačkog mementa iz 1930. godine.

Njihova borba za bolje mjesto uz potok ostala je i do danas u pamćenju. Potok je postao i mjera vrednovanja čovjeka. One djevojke i žene, naime, koje nisu prale rublje na potoku bile su ‘manje vrijedne’, nisu valjale po mišljenju svojih susjeda.

Uz pranje rublja izmjenjivale su se i obavijesti o svim događajima i ljudima u selu, a kako je prenio Zagrebački memento jedan pripovjedač je rekao da su tu žene svakoga ‘oprale’.

Pravila su postojala i za one žene koje su prale na potoku, one bez gaća nisu bile poštene ženske. I zimi su žene prale na potoku bez gaća. Tek kasnije, nosile su i prilikom pranja rublja duge gaće.

Prema knjizi Zdenka Kuzmića, Priča o gradu Zagrebu, borba za život šestinskih pralja označila je i njihovu djecu koja su oponašala svoje roditelju kroz igru. Središnji dio bile su svađe i bolje mjesto uz potok. Seoska djeca igrala su se ‘kukovanja‘ i ‘rižanja‘ čija je osnova bila i igra ‘nožičkanja‘.

U spomen na nadaleko poznate šestinke pralje, izrađen je spomenik ‘Šestinska pralja’. Spomenik je izrađen u prirodnoj veličini, na inicijativu rođenog šestinčanina Mladena Kljajića, a izradio ga je akademski kipar Vid Vučak koji je upravo ovaj spomenik istaknuo kao biser svoje karijere.

>>>Spomenik ‘Šestinska pralja’: Podsjetnik na stoljeća kada su žene iz Šestina prale rublje i veš zagrebačke gospode

 



Komentari

Provjerite

zagreb-1

Vječna dilema: Kak se veli, bok ili bog?

Dvije teorije o zagrebačkom pozdravu. Komentari