Pijete vodu iz plastičnih boca? Ovo je popis najotrovnijih

FOTO: Pixabay

Na dnu pogledajte koliko je opasna ona u vašoj ruci.

Iako je voda iz većine vodovoda još uvijek pitka, danas češće pijemo vodu iz plastičnih boca, što zbog praktičnosti, što zbog uvjerenja da je kvalitetnija. Ipak, često si pijenjem vode iz plastične ambalaže činimo medvjeđu uslugu. Zašto? Radi kemijskog sastava plastike, piše Dnevno.

Na dnu svake ambalaže potražite trokut s brojem u sredini. On govori koliko je opasna vaša plastika.

1. PET (često i PETE ) – Te su boce u većini slučajeva namijenjene jednokratnoj upotrebi. Postoji mogućnost da ispuštaju teški metal, antimonu kemijsku tvar EPA koja ometa djelovanje hormona. Takve boce mogu ispuštati i kancerogene spojeve.

2. HDP (nekad i HDPE) – Riječ je o “dobroj” plastici, za koju postoji najmanja vjerojatnost ispuštanja kemikalija u vodu.

3. PVC (nekad i 3V) – Ova plastika ispušta dvije otrovne kemikalije, a obje ometaju djelovanje hormona u ljudskom tijelu. Usprkos tome, to je još uvijek najčešće upotrebljavana plastika za boce.

4. LDPE – Plastika koja ne ispušta kemikalije u vodu. Unatoč tome, ne koristi se za izradu plastičnih boca, nego uglavnom za izradu plastičnih vrećica za namirnice.

5. PP – Još jedna od “dobrih” plastika, obično bijele ili poluprozirne boje. Koristi se za boce u koje se pakiraju sirupi ili za čašice za jogurt.

6. PS – Plastika koja u vodu ispušta kancerogenu tvar stiren. Najčešće se koristi u čašicama za kavu za jednokratnu uporabu ili u ambalaži brze prehrane.

7. PC (ili bez oznake ) – To je najlošija plastika za prehrambene proizvode jer izlučuje kemikaliju BPA. Na žalost, koristi se u bočicama za dojenčad, sportskim bocama i posudama za spremanje hrane.

Plastične mase koje ne otpuštaju kemikalije u vodu su, dakle, 2, 4 i 5, ili s oznakom HDP, HDPE, LDPE, PP. Kod svih drugih radije razmislite o njihovoj uporabi. Još je uvijek najbolje čuvati vodu u staklenim bocama.

Najlošiji je način njezino prenošenje u plastičnoj ambalaži, posebno u onoj s oznakama 1,3,6 ili 7. Voda u takvim bocama podložna je kemijskom ili temperaturnom djelovanju, a kod naknadnog punjenja i bakteriološkom. Poželjne bi bile staklenke, ali su nepraktične, zato se preporučaju aluminijske boce (ne plastične, jer su zbog cijene obično iz najlošije plastike) sa zaštitnom košuljicom koja odvaja sadržaj od aluminija.

Za pijenje vode u uredu najbolje je kupiti malu staklenku za osobnu uporabu; postoje na tržištu pa tako načinite nešto korisno za svoje zdravlje i okoliš.


Komentari