Ljubav ne pita za vrijeme niti za godine, ona se samo događa.
Zagrebačkim ulicama svakodnevno prolaze lica sretnih i manje sretnih ljudi. Neki su zadubljeni u svoje misli, nekima nedostaje ljubavi, nekima se ljubav događa a neki uživaju u svakom koraku koji naprave na zagrebačkom asfaltu. Razgovaraju, smiju se, plaču ili samo šutke prolaze i čine Zagreb posebnim baš kao što je svatko od nas poseban.
A neki čekaju. Čekaju nervozno pored sata ili na obližnjim klupicama, razmišljajući o ljubavi, o tome kako će se predstaviti i kakav će dojam ostaviti.
Jedan zagrebački šarmer isto je čekao. Čekao je na trgu s ružom u ruci, nervozno iščekujući osobu kojoj želi pokloniti mali znak pažnje. Možda se jako dugo nisu vidjeli i možda je njegova ljubav iz mladosti, a možda čeka ženu s kojom provodi ostatak svog života.
Nije došao na trg pokazati svoju odjevnu kombinaciju, niti udisati ritam gradskih ulica. Došao je radi ljubavi a kao simbol iste, drži ružu u ruci i dokazuje nam da nije važno koliko godina imamo niti dal’ je vrijeme idealno. Samo je potreban mali znak pažnje kojim će nekome izmamiti osmijeh i učiniti ga sretnim, barem taj jedan mali kratki trenutak.
