Osim što se diči svojim zelenilom, Maksimir krije i prave arhitektonske dragulje.
Kvart Maksimir Zagrebu je pripojen tek 1900. godine, a Maksmirska cesta bila je prometnica kojom su se vozile kočije prema Varaždinu. Sama Maksimirska cesta bila je “meka” za obrtnike pa su se na njoj smjestile brojne obrtničke radionice kojih je danas, nažalost sve manje. Najpoznatija od tih radionica, svakako je urarska radnja Lebarović koja brine o gradskim satovima.
Maksimir krase i brojne vile i prekrasni ljetnikovci s potpisom najznačajnijih arhitekata, kao što su Antun Ulrich i Zlatko Neumann. Ova zagrebačka zelena oaza, iako kasno pripojena Zagrebu, slovila je kao jedan od najelitnijih zagrebačkih kvartova, o čemu nam govore pročelja još uvijek impresivnih kuća.
Danas otužno zapuštene, grčevito čuvaju tragove svog nekadašnjeg blještavila i sjaja. Još uvijek šarmantne, s daškom nekadašnje elegancije nastoje odoliti zubu vremena te prkose godinama koje ih stižu. Njihova zanemarenost u sjeni je ljepote koja ne kopni, no opet je dovoljno prisutna da ostavi trag gorčine.
Šetnja Maksimirskom počinje kod Kvaternikovog trga, a nastavlja se preko parka Maksimir, kultnog Dinamovog stadiona pa sve do “slatke priče na rubu grada”- tvornice Kraš. Ovaj “zeleni kvart” svoje ime duguje upravo parku Maksimir, jednom od najstarijih i najljepših europskih parkova. Biskup Maksimilijan Vrhovec uredio je ovaj gradski perivoj i otvorio ga za javnost 1794. godine te tako gradu darovao jedan od danas najprepoznatljivijih, gradskih simbola.
Odmah preko puta, nalazi se stadion čija povijest seže u 1912.godinu, kada je pripadao HAŠK-u. Na ovom travnjaku igrala su najveća nogometna imena, a predivna sportska priča već godinama zjapi uništeno, mogli bismo reći- sravnjeno sa zemljom.
Maksmir se može pohvaliti i dijelom koji spada pod zaštićeno kulturno dobro- Željezničkom kolonijom, ali i velikim imenima koje je iznjedrio- poput agramerskog romantika Zvonimira Milčeca koji je ljubav prema ovom kvartu pretakao u najljepše ispisane rečenice. Zaslužio je te boemske rečenice Maksimir, ipak je Zagrebu darovao svoju dušu- najsjajniji dragulj koji ga krasi.
