Izvanredni studenti stavljeni su u podređeni položaj.
Nakon što je završio Srednju strukovnu školu u Samoboru te dobio zvanje tehničara za mehatroniku, 19-godišnji Marko Leskovar odlučio je nastaviti obrazovanje te je upisao Ekonomski fakultet u Zagrebu. Nije uspio “upasti“ redovno, stoga se odlučio za izvanredno studiranje.
Međutim, ubrzo je uočio niz nelogičnosti i problema koji izvanredne studente stavljaju u podređeni položaj. Marko smatra da je najgore to što im je onemogućen rad preko Student servisa. Stoga je pokrenuo peticiju da bi i izvanredni studenti dobili to pravo.
Godinu plaćaju 7 200 kuna
Leskovar je kazao da je u teoriji zamišljeno da studenti koji se skroz žele posvetiti studiranju upišu redovni studij, a oni koji uz fakultet žele i raditi da se upišu izvanredno te da imaju manje obaveza. Međutim, naglašava da danas to više nema smisla i dodaje da većina izvanredni studij upiše jer se nije uspjela upisati redovno, a ne zato što je to željela. Također, kaže da nije istina da izvanredni studenti nemaju nikakvih obaveza, piše Večernji list.
“Predavanja imamo poslijepodne i predvečer i u teoriji bismo mogli raditi ujutro, ali tko još radi od osam do četiri?” pita se ovaj brucoš. Najveći je problem pak, ističe, to što danas nitko ne želi dati posao izvanrednom studentu. Redovni studenti koji uz fakultet stignu i raditi često, naime, imaju prednost pri zapošljavanju i pred ljudima na burzi koji su završili školovanje jer su za njih manji izdaci.
“Mi smo najmanje poželjni jer smo “skuplji“ i studiramo. A plaćamo studiranje pa je tako meni godina 7200 kuna“, kaže njegov kolega Stjepan Rede, koji je među prvima potpisao peticiju. Ovaj medicinski tehničar ističe da i ne bi radio u struci, nego bi se zaposlio na nekom od poslova popularnim među studentima, u telekomunikacijama ili skladištu.
Peticiju je potpisalo gotovo 2 000 ljudi
Bez posla i uz troškove studiranja Marko i Stjepan ne vide perspektivu za sebe. Ostaje im da ih roditelji uzdržavaju ili da odustanu od fakulteta, što nikome nije u interesu. Obratili su se Ministarstvu obrazovanja, ali ni nakon mjesec dana nisu dobili odgovor.
Javili su se i Studentskom zboru u Zagrebu od kojeg je stigao tek šturi odgovor da je riječ o tematici nacionalne razine i da će upit proslijediti Hrvatskom studentskom zboru. Jedino im je ostalo vjerovati da će peticija uroditi plodom. Potpisalo ju je gotovo 2 000 ljudi, a cilj je 5 000.
